Nastavice se....
Poslednjih 4-5 dana bili smo u Buenos Airesu,glavnom i najlepsem gradu Argentine..Defintivno,posle par sati desila se ta ljubav na prvi pogled,i sve je teklo u nama prepusteni kao da smo kuci,vec se navikli.Mada dosta bolesni ,pola ljudi vec kaslje,boli grlo ima temperatu......Ali to je cena puta po 17h voznje autobusom.......Bio sam u dilemi,da li da sedim pored kompa(zavrsim dogadjaje iz Santiaga,Voznje brodom po fjordovima Patagonije brodom,koji mi je otvorio srce,sa napisem nesto o jugu ,Puenta Arenasu,pingvinima,pa da predjem na Atlantik,Buneos Aires) ili da otvorim sva cula i jako kratko vreme od 4 dana (za jedan veliki grad kakav je Buneos Aires) iskoristim i nesto vidim,oslusnem,istrazujem,upoznam,idem u soping i pogledam utakmicu na cuvenoj ¨LA Bomboineri¨.Hteo sam da podelim sve sa vama,ali uz grupu,razne dogovore,razgledanje,snimanje,slikanje,pisanje razglednica,i razne druge akcije,naci komp i pisati je jako tesko ,pogotovu sto mi se sve izmesalo od osecanja,i ono sto je jako ,a u proslsti superponira i remeti mi trenutni osecaj.....A ovde.Ovde ga je bilo napretek.. .Prvi dan razgledanje grada,jedrenje na brodu po zalivu(reci LA Plata) uz rucak,obilazak raznih trgova kojih ima bezbroj,spomenika,Obeliska,Kongresa,kuice predsednika,spomenika Eviti Peron i naselje Boka,poznat po raznobojnim kucicama i igracima tanga... Drugi dan kupovina karata,opet Boka,uvece gledanje utakmice,to je poseban dozivljaj,inficirao sam se Bokom(sad znam zasto Maradona place kad je na stadionu)......i ja sam plakao,potpuna ekstaza od atmosferemzene starci ,svi pevaju,ali svi .....i kad gube aplaudiraju......a pobedili su 4:3 sa igracem manje celu utaknicu. Treci dan kupvina,po ulici nalik na Nas Knez... i cetrvti dan obilazak svih trgova,posebno Japanckog,Rikolete,Palñerma...Grad ima 400 tetara,1000 bioskopa,1000 hotela,bezbroj lokala i restorana......A u jednom od njih smo gledali tango,ali ne samo igru,vec celu predstavu vezano sa tu emociju,spektakl.....ALi zasto to kucam,nadam se da cu imati prilike da opisem duze,ali sve to treba doziveti uzivo,neposredno.....Jedan Americki novinar je napisao: Argentina je jedna velika tajna,a tajne se ne odaju bas svakome...¨ Laku noc Srbijo,hteo sam da napisem tone teksta koje su mi u glavi,slike koje su svuda u meni i oko mene....ali sam ipak izabrao da to uradim kad ne budem ovde,jer bih puno izgubio da sam bio pred kompa....Zato sutra u podne polecemo i preko Sao Paola,pravac London,a to sve traje 16h sto nece biti bas lako pogotovu drustvu koje je naviklo da zapali cugaru napolju.a odmah potom,presedamo u JAT i eto nas kod vas........u ponedeljak.... Da li da kazem da mi je zao,jer sam se srodio sa gradom,cak poceo i da razmisljam kao da sma ovde stalno,da kazem da opija ovo prostranstvo,njihov temperament.......njihov ritam,musika na svakom cosku,cak i kad su siromasni znaju da iskazu srecu i strast ka zivotu..... Don´t cry for me Argentina.....Neko je pevao,a ja cu pevati obrnutim znacenjem.....Ali zivot ide dalje...........